Što je praksija?
Praksija je sposobnost osmišljavanja, planiranja i izvođenja novih svrhovitih pokreta. Ona omogućuje djetetu da zamisli što želi učiniti, organizira potrebne radnje i izvede pokret kako bi ostvarilo cilj.
Praksija kod djece važna je za razvoj motoričkih vještina, samostalnosti i uspješno sudjelovanje u svakodnevnim aktivnostima.
Praksija uključuje tri povezana procesa:
- Ideaciju – stvaranje ideje o aktivnosti.
- Motoričko planiranje – organizaciju načina i redoslijeda potrebnih pokreta.
- Izvođenje – provedbu pokreta i prilagodbu tijekom aktivnosti.
Zahvaljujući praksiji dijete postupno usvaja nove motoričke vještine, od prvih koraka i korištenja žlice do vožnje bicikla, pisanja ili vezanja vezica. Kroz iskustvo i ponavljanje pokreti postaju sigurniji i automatizirani.
Praksija i senzorna integracija
Razvoj praksije temelji se na sposobnosti mozga da prima, organizira i povezuje informacije iz osjetnih sustava.
U tome važnu ulogu imaju:
- taktilni sustav (dodir)
- proprioceptivni sustav (položaj i pokret tijela)
- vestibularni sustav (ravnoteža i orijentacija u prostoru)
Njihovo usklađeno djelovanje pomaže djetetu razumjeti vlastito tijelo, prostor i pokrete te lakše učiti nove vještine. Upravo je zato praksija usko povezana sa senzornom integracijom.
Praksija nije važna samo za kretanje, već i za svakodnevno funkcioniranje. Pomaže djetetu u organizaciji aktivnosti, planiranju slijeda radnji, započinjanju zadatka i razvoju samostalnosti kod kuće, u vrtiću i školi.
Kako prepoznati teškoće u praksiji kod djece?
Djeca s teškoćama u praksiji mogu trebati više vremena i ponavljanja kako bi usvojila nove vještine. Mogu imati poteškoće s organizacijom pokreta, učenjem novih aktivnosti ili prilagodbom novim situacijama.
Mogući znakovi su:
- teško usvajanje novih motoričkih vještina
- nespretnost, spoticanje ili češći padovi
- poteškoće s ravnotežom i koordinacijom
- teškoće u aktivnostima poput oblačenja, crtanja, pisanja ili rezanja
- teškoće u planiranju i izvođenju aktivnosti koje se sastoje od nekoliko koraka
- potreba za više vremena i vježbe u odnosu na vršnjake
- izbjegavanje motorički zahtjevnijih aktivnosti.
Pojedinačni znak ne mora nužno upućivati na teškoće u praksiji. Važno je promatrati koliko su teškoće učestale i utječu li na djetetovu igru, učenje, samostalnost i svakodnevno funkcioniranje.
Kako poticati razvoj praksije kod djece?
Razvoj praksije potiče se kroz igru, istraživanje i svakodnevna iskustva.
Djetetu pomažu aktivnosti poput:
- senzorne igre s različitim materijalima
- penjanja, puzanja, skakanja i poligona
- građenja i konstruiranja
- crtanja, rezanja i modeliranja
- uključivanja u svakodnevne aktivnosti kod kuće.
Kod učenja novih vještina korisno je zadatak podijeliti na manje korake, pokazati djetetu način izvođenja i dati mu dovoljno vremena za pokušaje i ponavljanje.
Kada potražiti pomoć radnog terapeuta?
Ako dijete značajno teže usvaja nove motoričke vještine ili teškoće utječu na njegovo svakodnevno funkcioniranje kod kuće, u vrtiću ili školi, preporučuje se procjena kod radnog terapeuta educiranog za senzornu integraciju.
Kroz radnu terapiju moguće je procijeniti kako dijete planira i izvodi pokrete te kako te sposobnosti utječu na aktivnosti važne u njegovoj svakodnevici.
Pravovremena podrška može pomoći djetetu u razvoju motoričkih sposobnosti, samostalnosti i sigurnosti u vlastite mogućnosti.
Ako primjećujete da vaše dijete ima poteškoće s usvajanjem novih motoričkih vještina, planiranjem pokreta ili svakodnevnim aktivnostima, u Poliklinici SILAB možete se informirati o procjeni radnog terapeuta i terapiji senzorne integracije.
