Komunikacija je temelj svakodnevnog života. Njome izražavamo potrebe, želje i osjećaje te uspostavljamo odnose s drugima. Kada dijete ima teškoće u razvoju govora ili se ne može učinkovito verbalno izražavati, to može dovesti do frustracije, nesporazuma i izazova u svakodnevnim situacijama.
U takvim se okolnostima mogu primjenjivati različiti oblici augmentativne i alternativne komunikacije. Jedan od njih je PECS komunikacija, odnosno Picture Exchange Communication System – sustav komunikacije razmjenom slika.
Što je PECS komunikacija?
PECS je strukturirani sustav komunikacije putem slika namijenjen osobama koje imaju teškoće u funkcionalnom verbalnom izražavanju. Cilj PECS metode jest potaknuti dijete da samostalno započne komunikaciju i izrazi svoje potrebe, želje ili interese.
Za razliku od samog pokazivanja slike, dijete u PECS-u odabire odgovarajući slikovni simbol i predaje ga komunikacijskom partneru. Tako, primjerice, može zatražiti omiljenu igračku, hranu, piće ili aktivnost.
Na taj način dijete postupno uči da komunikacija ima jasnu svrhu i da njome može utjecati na svoju okolinu.
Budući da za korištenje osnovnih slikovnih simbola nije potreban elektronički uređaj, PECS komunikacija može se primjenjivati u različitim okruženjima – kod kuće, u vrtiću, školi i tijekom terapije. Važno je da se sustav uvodi strukturirano, uz podršku educiranog radnog terapeuta.
Kome je PECS namijenjen?
PECS se najčešće primjenjuje kod djece koja imaju ograničen govor, ne koriste govor ili se njime ne mogu dovoljno učinkovito sporazumijevati.
PECS metoda može se razmatrati kod djece s:
- poremećajem iz spektra autizma
- razvojnim jezičnim poremećajem
- kašnjenjem u razvoju govora i jezika
- intelektualnim teškoćama
- cerebralnom paralizom
- genetskim sindromima
- drugim razvojnim teškoćama koje otežavaju verbalnu komunikaciju.
Sama dijagnoza nije dovoljna da bi se odredilo je li PECS najbolji oblik komunikacije za određeno dijete. Potrebno je procijeniti njegove komunikacijske potrebe, interese, motoričke i vizualne sposobnosti te način na koji trenutačno komunicira.
PECS se stoga ne uvodi jednako kod svakog djeteta, nego se pristup prilagođava njegovim individualnim mogućnostima i potrebama.
Kako izgleda učenje putem PECS-a?
Učenje PECS komunikacije odvija se kroz šest strukturiranih faza. Započinje jednostavnom razmjenom jednog slikovnog simbola za željeni predmet ili aktivnost.
Dijete zatim postupno uči:
- samostalno predati sliku komunikacijskom partneru
- generalizirati razmjenu slike tako što putuje do komunikacijske knjige i do komunikacijskog partnera na različitim mjestima, s različitim osobama i na različitim udaljenostima
- razlikovati više slikovnih simbola
- odabrati odgovarajuću sliku
- sastaviti jednostavnu rečenicu, primjerice: „Želim autić.”
- koristiti PECS kako bi odgovorilo na pitanje: „Što želiš?“
- odgovarati na pitanja i spontano komentirati ono što vidi ili doživljava.
Proces učenja odvija se individualnim tempom. Nekoj će djeci za usvajanje pojedine faze trebati više vremena i podrške, dok će druga kroz određene korake napredovati brže.
Cilj nije samo naučiti dijete koristiti kartice, nego mu omogućiti da stečenu vještinu primjenjuje u različitim situacijama i s različitim osobama.
Može li PECS usporiti razvoj govora?
Roditelji se često pitaju hoće li komunikacija putem slika smanjiti djetetovu potrebu za govorom. Dostupna istraživanja ne pokazuju da augmentativna i alternativna komunikacija sprječava razvoj govora. Kod neke djece može se pojaviti i napredak u verbalnom izražavanju, ali rezultati ovise o individualnim razvojnim mogućnostima.
Cilj PECS-a nije zamijeniti govor niti obećati njegov razvoj. Njegova je svrha omogućiti djetetu funkcionalan način izražavanja dok se govor razvija ili kada govor nije dostupan kao primarni oblik komunikacije.
Kada dijete može jasno izraziti što želi ili treba, može se smanjiti frustracija povezana s nemogućnošću sporazumijevanja.
Zašto je važna uloga roditelja?
Uspješnost PECS komunikacije uvelike ovisi o tome koristi li se sustav i izvan terapijskog okruženja. Dijete najbolje uči kada ima priliku komunicirati u različitim svakodnevnim situacijama – tijekom igre, obroka, odijevanja, odlaska u park ili drugih rutina.
Roditelji imaju važnu ulogu u stvaranju prilika za spontanu komunikaciju. Uz smjernice radnog terapeuta mogu naučiti kako djetetu pružiti dovoljno vremena za komunikaciju, prepoznati njegove pokušaje iniciranja kontakta i pravilno odgovoriti na razmjenu slike.
Tako PECS postupno postaje dio svakodnevice, a ne aktivnost koja se provodi isključivo tijekom terapije.
Kada se obratiti radnom terapeutu?
Ako dijete teško izražava svoje potrebe, rijetko samostalno započinje komunikaciju ili se zbog nemogućnosti sporazumijevanja često frustrira, radni terapeut može procijeniti njegove komunikacijske sposobnosti i funkcioniranje u svakodnevnim aktivnostima.
Na temelju procjene određuje se je li PECS komunikacija prikladna za dijete ili bi mu više odgovarao drugi oblik augmentativne i alternativne komunikacije.
Ako želite saznati bi li komunikacija putem slika mogla pomoći vašem djetetu, obratite nam se radi procjene radnog terapeuta i individualnih preporuka.
